Novi vicevi svakih sat vremena
Kolekcija viceva - Opustite se malo čitajući viceve - novi vicevi svakih sat vremena. Vredi se vratit na ovu stranicu. Zahvaljujemo se vicevi.cu.rs sajtu na saradnji i omogućavanju postavljanja viceva u naš sajt.
Novi vicevi svakih sat vremena - vredi se vratiti:
Slušao Lala radio, kad odjednom, prekida se program zbog važne vesti:
• Poštovani slušaoci, pojavili su se svemirci, mali, zeleni, buljavih očiju, ruku do zemlje, u slučaju da ih vidite, zagovarajte ih!
Pošao Lala na njivu da ore i taman što je seo na traktor, on vide u grmu nešto šuška! Priđe on grmu, kad tamo nešto malo, zeleno, buljavih očiju, ruku do zemlje i šta će Lala, seti se da treba da ga zagovara:
• Ja sam Lala, sad orem, pa ću da sejem, a onda ću da žanjem.
Ništa se ne desava! On opet:
• Ja sam Lala, sad orem, pa ću da sejem, a onda ću da žanjem.
Opet se ništa ne dešava! On opet:
• Ja sam Lala, sad orem, pa ću da sejem, a onda ću da žanjem.
Tek odjednom iz žbunja:
• Ja sam šumar, sad serem pa ću da ti jebem mater!
Sipala baba vijagru u čaj. Posle nekog vremena ode deda u WC i za par minuta se vraća sav upišan. Upita ga baba šta je bilo, a deda joj odgovori:
• Izvadim ga ja, vidim nije moj, pa ga brzo vratim u gaće.
Proleće u Beogradu - ujutro se čuje kako ptice kašlju.
Čovek se našao pred sudom optužen za ubistvo s predumišljajem. Pita ga sudija:
• Ovde se radi o krvavom ubistvu. Kako se branite?
Optuženi:
• Bila je toliko glupa da sam je morao ubiti.
Sudija:
• To ne smatram olakšavajućom okolnošću.
Optuženi:
• Pa, dobro, cenjeni sude... da ispričam kako je bilo. Živeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živela porodica s dvoje dece. Bilo je stvarno žalosno, deca su bila jako niska rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji, od 19 godina, svega 85 cm. Jednog dana, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao.
• Da, reče zena....to su Pirineji.
• Mislila si Pigmeji?
• Ne, Pigmeji su ono što nam se nalazi pod kožom i zbog čega pocrnimo.
• To je pigment.
• Ne... Pigment je bilo ono na čemu su stari Grci pisali.
• Pobogu, ženo, to je bio pergament.
• Ne, pergament je kad neko pročita ili prikaže samo jedan deo nekog dela.
• Poštovani sude, verovatno pretpostavljate da više nisam imao volje da joj objasnim da se radi o fragmentu. Seo sam na trosed i čitao novine. Ubrzo dođe žena s knjigom u ruci, legne pored mene, otvori knjigu i počne čitati deo nekog teksta:
• Dušo, gledaj: Sunčana terasa od ručne torbe je bila učiteljica makroa 15.
Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj:
• Draga, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu pise: »La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Luuis XV«, a to znači da je Markiza de Pompadur bila ljubavnica Luja XV.
• Ne, reče ona - La Marquise je sunčana terasa, Pompadour je ručna torba, la Maitresse je učiteljica, a Louis XV je 15. makro. Ja to sigurno dobro znam. Nisam ja džabe imala ekstra časove iz francuskog jezika i vežbe sa svojim legionarom.
• Mislila si na lektora?
• Ne, lektor je jedan grčki heroj.
• To je bio Hektor i bio je Trojanac.
• Ne, hektor je mera za površinu.
• Mera za površinu je hektar.
• Ne, hektar je božansko piće.
• Ženo, nektar je bozansko piće.
• Nije, to je reka u Nemačkoj.
• Reka u južnoj Nemačkoj zove se Nekar.
• Ne znaš ti to, još kao mala sam pevala s drugaricom duo o reci Nektar.
• U duetu, tako si valjda htela reći.
• Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo.
• Poštovani sude, tada sam uzeo čekić i opalio je po glavi. Konačno je zaćutala.
Sudija:
• Optuženi se oslobađa....Ja bih joj presudio još kod Hektora.
Imao mali Perica petla i odnese ga na pijacu da ga proda i pita prvog prolaznika:
• Čiko, hoćeš li kupiti petla?
• Šta će mi petao, jebo te on! - odgovori čovek.
Tad Perica vidi neku plavušu i pita:
• Teto, hoćeš kupiti petla?
• Nemam ja para, ali ako hoćeš - umesto para me možeš jebati.
I mali Perica pristane. Uveče kod nje kući krene, krene Perica da jebe, kad se začu da neko ide uz stepenice, a Perica se brzo sakrije u orman. Taman što je taj novi krenuo jebati plavušu, začuše se koraci dva čoveka na stepenicama i čovek, šta će, i on u orman gde je i Perica. I Perica će njemu:
• Kupi petla!
• Ma jebo te petao, pogledaj u kakvom smo sranju!
• Kupi ili ću vrištati!! - kaže Perica i proda petla.
Posle par minuta, Perica će:
• Vrati mi petla!!
• Ma neću ga vraćati kad sam ga kupio.
• Vraćaj mi petla ili ću vrištati! - i čovek, šta će, vrati petla.
Perica nema pametnijeg posla pa ponovi to nekoliko puta. Ujutro se vraća kući i vidi kako mu otac cepa drva pa ga upita:
• Stari, 'oćeš li kupiti petla?
A otac će:
• Marš u pičku materinu, neko mi ga je celu noć prodavao!
Gledao mali Perica krišom svoju stariju sestru kako se tušira i vidi kako se mazi po telu i stenje:
• Hoću muškarca... hoću muškarca!
Sledećeg dana opet Perica gleda sestru kako se tušira i opet ona:
• Hoću muškarca... hoću muškarca!
Narednog dana Perica pogleda kroz ključaonicu, kad sa njom pod tušem neki frajer i radi radnju.
Sledećeg dana se mali Perica tušira i mazi po telu i viče:
• Hoću bicikl... hoću bicikl...
Čovek se našao pred sudom optužen za ubistvo s predumišljajem. Pita ga sudija:
• Ovde se radi o krvavom ubistvu. Kako se branite?
Optuženi:
• Bila je toliko glupa da sam je morao ubiti.
Sudija:
• To ne smatram olakšavajućom okolnošću.
Optuženi:
• Pa, dobro, cenjeni sude... da ispričam kako je bilo. Živeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živela porodica s dvoje dece. Bilo je stvarno žalosno, deca su bila jako niska rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji, od 19 godina, svega 85 cm. Jednog dana, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao.
• Da, reče zena....to su Pirineji.
• Mislila si Pigmeji?
• Ne, Pigmeji su ono što nam se nalazi pod kožom i zbog čega pocrnimo.
• To je pigment.
• Ne... Pigment je bilo ono na čemu su stari Grci pisali.
• Pobogu, ženo, to je bio pergament.
• Ne, pergament je kad neko pročita ili prikaže samo jedan deo nekog dela.
• Poštovani sude, verovatno pretpostavljate da više nisam imao volje da joj objasnim da se radi o fragmentu. Seo sam na trosed i čitao novine. Ubrzo dođe žena s knjigom u ruci, legne pored mene, otvori knjigu i počne čitati deo nekog teksta:
• Dušo, gledaj: Sunčana terasa od ručne torbe je bila učiteljica makroa 15.
Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj:
• Draga, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu pise: »La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Luuis XV«, a to znači da je Markiza de Pompadur bila ljubavnica Luja XV.
• Ne, reče ona - La Marquise je sunčana terasa, Pompadour je ručna torba, la Maitresse je učiteljica, a Louis XV je 15. makro. Ja to sigurno dobro znam. Nisam ja džabe imala ekstra časove iz francuskog jezika i vežbe sa svojim legionarom.
• Mislila si na lektora?
• Ne, lektor je jedan grčki heroj.
• To je bio Hektor i bio je Trojanac.
• Ne, hektor je mera za površinu.
• Mera za površinu je hektar.
• Ne, hektar je božansko piće.
• Ženo, nektar je bozansko piće.
• Nije, to je reka u Nemačkoj.
• Reka u južnoj Nemačkoj zove se Nekar.
• Ne znaš ti to, još kao mala sam pevala s drugaricom duo o reci Nektar.
• U duetu, tako si valjda htela reći.
• Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo.
• Poštovani sude, tada sam uzeo čekić i opalio je po glavi. Konačno je zaćutala.
Sudija:
• Optuženi se oslobađa....Ja bih joj presudio još kod Hektora.
Dolazi Crvenkapa kod bake i kaže:
• Jao bako, što su ti velika usta!
A baka odgovori:
• Eeee, treba da vidiš dekin kurac!
Stoji ženska u autu na semaforu i kraj nje staje Mujo sa svojim autom. Gledaju se oni međusobno, pa Mujo počne spuštati prozor. Riba, sva srećna, počne i ona spuštati prozor misleći da će joj Mujo nešto reći... a Mujo će:
• Šta je, i ti prdnula?
Prelazi malo dete ulicu i odjednom ga pregazi crveni kamion, a na kamionu piše:
"PLAZMA - NE PUŠTA TE DA ODRASTEŠ"!
Novi vicevi svakih sat vremena - Vicevi za Vaš sajt.
